“
Kroz mladost često sam razmišljao kako i kamo usmjeriti svoj život. Kada sam sve posložio u sebi, odlučio sam postati franjevac a to je bilo 2001. godine prije točno 15. godina.
„
- Fra Krešo, reci nam prvo nešto o sebi?
Na početku sve čitatelje lijepo pozdravljam našim franjevačkim pozdravom, MIR I DOBRO. Zovem se Krešimir Palošika rodio sam se 8. siječnja1975. godine u Koprivnici. Odrastao sam u Križevcima, rodnom gradu mojih roditelja Vladimira i Štefice, gradu iz kojega je i naš sveti Marko Križevčanin. U Križevcima sam kršten, tamo sam završio osnovnu školu, srednju ugostiteljsku završio sam u Bjelovaru. Imam još dvije seste Valentinu i Mirtu koje imaju svoje obitelji.
- Kako se rodio tvoj poziv da budeš franjevac?
Moj poziv i opredjeljenje za franjevački način života odvijao se postepeno kroz duže vremensko razdoblje. U djetinstvu i mladosti bio sam ukljućen u redovite crkvene aktivnosti u svojoj župi sv. Ane u Križevcma posebno kao ministrant, zajedno s roditeljima i sestrama išao sam redovito na nedjeljnu svetu Misu, a ponekad i radnim danom.
Nešto kasnije upoznao sam u Križevcima, katolički pokret – DJELO MARIJINO – pokret fokolara i s njima sam provodio izvrsno slobodno vrijeme, upoznao sam mnoge drage prijatelje, s njima sam između ostaloga bio u Čenstohovi 1991. godine na susretu mladih s papom Ivanom Pavlom II. te više puta u Rimu. Neko vrijeme sam bio u Italiji na duhovnoj formacji za mlade untar pokreta fokolara. Kroz svo vrijeme istovremeno sam bio prisutan u svojoj župi u Križevcima, najviše kao ministrant i sudionik vjeronauka za mlade, kojega su vodili naši kapelani.
Kroz mladost često sam razmišljao kako i kamo usmjeriti svoj život. Kada sam sve posložio u sebi, odlučio sam postati franjevac a to je bilo 2001. godine prije točno 15. godina.
- Kako su tvoja obitelj i tvoji prijatelji, prihvatili tvoju odluku da kreneš putem duhovnog zvanja?
Obitelj i prijatelji lijepo su prihvatili moju odluku da krenem putem duhovnog zvanja. Cijelo vrijeme kao i sada imam njihovu podršku i uvjek se zanimaju za moje aktivnosti kada razgovaramo ili kada dođem u Križevce.
- Možeš li nam malo opisati svoju formaciju? Što bi istaknuo kao posebno lijepo iskustvo?
Moja franjevačka formacija počela je 26. rujna 2001. godine. Toga dana stigao sam u franjevačku postulaturu u Samobor. Sjećam se da sam tada sa velikim zanimanjem pratio sve što se događa u tim prvim mjesecima postulature. U tome razdoblju sve mi je bilo novo npr. ljudi, prostor, pogotovo jer smo svaki mjesec dočekivali novu braću postulante, budući da nije bilo određeno da svi stignu u isto vrijeme. Prilagodba na samostanski način života tekla je uglavnom dobro zahvaljujući našem magistru p.Venanciju koji je uvjek bio uz nas svojim savjetom a i pogotovom primjerom. Postulatura je trajala nešto manje od godinu dana i približavalo se vrijeme novicijata koji sam proveo ovdje na Trsatu i to u vrijeme dolaska pape Ivana Pavla u Rijeku i u naše trsatsko svetište gdje sam imao priliku i osobno ga pozdraviti, taj važan događaj pamtit ću cijeli život. Novicijat je bilo lijepo razdoblje u mojem životu, jer sam se izbliže pripremao da budem i ostanem franjevac. Prve zavjete položio sam 23. kolovoza 2003. godine. Daljnu formaciju sam nastavio u Zagrebu na Kaptolu kao brat s privremenim zavjetima. Određena mi je služba sakristana u crkvi sv. Franje Asiškog koju sam vršio zajedno s fra Sinišom Srebrenovićem. Nakon tri godine premješten sam u Našice i tamo se uklopio u malu franjevačku zajednicu, proveo sam tamo 5. godina, u međuvremenu sam položio svečane zavjete 23. rujna 2007. godine u Slavonskom Brodu, dakle prije 9. godina.
Najljepša iskustva u formaciji su meni osobno bili ljudi koji me okružuju, najprije braća s kojima sam i genaracijski povezan a onda i ljudi vjernici laici kojima sam poslan i s kojima sam surađivao na razne načine bilo u crkvi ili samostanu.
- Za nas je posebnost što si član naše zajednice, iz našeg Svetišta ovdje na Trsatu. Kako si se snašao u Rijeci?
U Rijeku sam došao 16. kolovoza 2011. godine, znači na Trsatu sam 5. godina. Dobro sam se snašao, u razgovoru s jednim bratom razgovarali smo u kojem samostanu mi je najljepše. Odgovorio sam: “Tamo gdje se nalazim”, dakle ovdje na Trsatu. Time sam htio reći kako treba živjeti sadašnjost, ići naprijed i truditi se uklopit se u stvarnost gdje nas Božja providnost postavi.
“
Novicijat je bilo lijepo razdoblje u mojem životu, jer sam se izbliže pripremao da budem i ostanem franjevac. Prve zavjete položio sam 23. kolovoza 2003. godine. Daljnu formaciju sam nastavio u Zagrebu na Kaptolu kao brat s privremenim zavjetima. Određena mi je služba sakristana u crkvi sv. Franje Asiškog koju sam vršio zajedno s fra Sinišom Srebrenovićem. Nakon tri godine premješten sam u Našice i tamo se uklopio u malu franjevačku zajednicu, proveo sam tamo 5. godina, u međuvremenu sam položio svečane zavjete 23. rujna 2007. godine u Slavonskom Brodu, dakle prije 9. godina.
„
- Kako izgleda tvoja svakodnevica? Koje su ti dužnosti, hobiji?
Moja svakodnevnica vezana je najviše uz svetište i sakristiju, brigu o crkvi, kapeli zavetnih darova i liturgijskome ruhu. Sve to radim zajedno sa fra Markom Živkovićem. U slobodno vrijeme volim prošeteti, ići na more i naravno provesti vrijeme s braćom u razgovoru.
- Što smatraš posebnošću franjevačke karizme? Koji te dio osobnosti sv. Franje najviše privlači?
Za mene je posebnost franjevačke karizme da ne živimo samo sebi nego i drugima. NE ŽIVJETI SAMO SEBI NEGO I DRUGIMA KORISTITI i onda kada imamo možda neke svoje vlastite osobne planove. Treba se ipak u životu okreniti potrebama bližnjih, koliko smo u mogućnosti pomoći im.
- Što bi poručio onim mladima koji pomišljaju na duhovni poziv, no ne mogu se odlučiti?
Mladima koji razmišljaju o duhovnom zvanju želim reći: Neka najprije u molitvi vide što Bog od njih želi i neka rado traže savjet iskusnih ljudi koji im mogu pomoći svojim iskustvom i savjetom.
- Za kraj – imaš li kakvu poruku za naše čitatelje?
Hvala što sam imao prlike podjeliti nešto iz povjesti svoga franjevačkog zvanja i poručujem svima je najvažnije da svatko svoju dužnost, posao, službu radi najbolje što zna i može a za ostalo će pobrinuti BOG.
MIR vam i DOBRO.
Hvala fra Krešimiru na razgovoru. Želimo ti svaki Božji blagoslov u tvojem služenju Bogu i narodu, i u našem Svetištu Majke Božje Trsatske.
razgovarao: brat franjevac
